Između istoka i zapada

0
Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Učiše nas još u osnovnoj školi kako postoje četiri strane svijeta, a da se orijentisati možemo kretanjem sunca, mahovinom i još koječime. Jug nam bijaše topao i asocijacija na more, istok donosi izlazak sunca, sjever je hladan, a zapad, zapad nam je uvijek bio samo zapad, tek ponekim romanticima smjer u kojem posmatraju zalazak sunca.

Danas, kada smo odrasli, strane svijeta imaju sasvim drugo značenje. Zapad uze i dio sjevera (Njemačka je ipak na geografskom sjeveru, a za nas je zapad) ali ipak osta samo zapad, nekada truli, a danas težnja mladog čovjeka da ga se dokopa odmah nakon školovanja. Zapad nije više truo, osim u pričama koje uključuju emotivno uzdizanje istoka. 

Istok se voli, a na zapad se „bježi“, iskreno, koliko mladih zapadnog Balkana želi da se dokopa života u Rusiji?

Ovo o ljubavi prema istoku uglavnom se odnosi na Srbe, nepomirljive romantike. Težnja da se Rusija voli više od Srbije i da se idealizuje sve što dolazi iz te nama ipak daleke (po mnogo čemu) zemlje, bolest je srpskog društva. Ovo ne pišem iz razloga što ne volim ili volim Rusiju već se trudim realno sagledati stvari. Jako izražena rusofilija među Srbima ne može donijeti ništa dobro, kao ni amerofilija ili eurofilija. Za pojedinca i društvo u cjelini filije su jednako štetne kao i fobije, bolesno su stanje duha. Srbin treba da voli Srbiju i Republiku Srpsku iznad svega, a sve ostalo može i mora biti samo stvar trenutnog spoljnopolitičkog i spoljnoekonomskog interesa. Malim narodima, a ruku na srce mali smo, ne preostaje ništa drugo već da vole svoju zemlju i čuvaju svoj nacionalni identitet, a njihovim liderima da pokušaju balansirati na veoma turbulentnoj globalnoj geostrateškoj sceni. Balansirati između istoka i zapada. Naš problem je što smo, geografski gledano, predodređeni da vječito balansiramo između te dvije strane svijeta, ne samo strane svijeta već dvije dijametralno različite filozofije. 

Srbija, uprkos jako polarizovanom društvu čije stanje kod određenih grupa prelazi u patološko stanje filija, danas dosta dobro balansira. Trenutno državno rukovodstvo Srbije vuče na jednu stranu više kada se očekuje reakcija one druge, one koja treba dati odeđene ustupke. To balansiranje je na ivici mača, ali daje efekte.

Za većinu smo raskrsnica, a kroz dobar dio istorije bili smo na putu. Juče na krstaškom, a danas na putu svile (i pojasu) što zapadu i nije baš svejedno. Na putu smo i južnog toka koji nam dolazi s istoka, ni on nije dobrodošao ako pitate zapad. A šta nam to zapad nudi kao alternativu?

Zapad, ako ćemo ga posmatrati kroz prizmu Evropske Unije, nudi pristupne fondove, strane direktne investicije, nudi stvaranje sistema i zakonskog okvira koji garantuje vladavinu prava i uređenost kao pretpostavku daljeg razvoja države i društva. I u tom smislu, siguran sam, evropski put Srbije i Republike Srpske ne smije biti doveden u pitanje. Ne zato što mi treba da težimo ka zapadu i tom načinu života, naprotiv, već zato što Srbi i srpska kultura pripadaju evropskoj porodici. 

Ko smo mi Rusiji? Bojim se samo geostrateška tačka i istureni položaj ka zapadu koji sutra može biti valuta za potkusurivanje u rješavanju pitanja Krima i sukoba u Ukrajini. Nema tu mnogo ljubavi. Nažalost kao ni u odnosu zapada prema nama, naročito prema Republici Srpskoj. Zbog takvog odnosa Rusije prema nama, a u atmosferi jakog uticaja zapadnih zemalja na funkcionisanje Bosne i Hercegovine kao klasičnog protektorata gurajući nas u zagrljaj Rusije, zapad nas kako to kaže Prof. Ćeranić posmatra kao „male Ruse“. Koliko god većini Srba to simpatično zvučalo to stvara i velike probleme. Rusi za „zapadnjake“ nisu dobri momci, a zapad je ogromne novce uložio u projekat zvan Bosna i Hercegovina i gotovo sve strane direktne investicije dolaze s te strane svijeta.
U tom smislu, neophodno je napraviti značajniji zaokret u međunarodnoj poziciji Republike Srpske. Taj zadatak ne bi trebao biti težak jer će iste političke snage upravljati procesima kako na nivou entiteta tako i na nivou zajedničkih organa BiH. Neophodno je pokazati da je Republika Srpska za evropski put, ući u korjenite reforme, a u odnosima između istoka i zapada balansirati te pokušati izvući maksimum s obje strane koristeći našu geostratešku poziciju. 
Uvijek ćemo biti i ostaćemo raskrsnica između istoka i zapada, sjevera i juga, a narednih godina uglavnom put svile (i pojas), naše je da prepoznamo šanse i postanemo most. 

 

mr Siniša Pepić
Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.
Share.

Comments are closed.

My title page contents