Izborni bumerang

0
Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Tvrdnja kako su izbori iskaz demokratske volje naroda, bar njegove većine poodavno su tek mantra u nedostatku konkretnijih, fizički opipljivih rezultata. Redovnim sledom, ne mogu a ne osvrnuti se na netom završene izbore u Bosni i Hercegovini.

Tamo se, i to ne po prvi put, dapače – treći, dogodilo da hrvatskog predstavnika nisu izabrali – Hrvati. 

Željko Komšić, današnji prvak hrvatskog naroda u BiH, osporavan ili ne, u naredne četiri godine će predstavljati interese bosanskih Hrvata, teoriji, ili praksi. 

Cinizam koji se javlja kroz reakcije na Komšićev izbor evociraju uspomene iz 1992. godine koje proizvodi činjenica da jedan narod zbog svoje brojčane nadmoći može izabrati predstavnike drugom narodu. 

To se upravo dogodilo (za početak) na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj avgusta 1992.

Ostavivši sentimente po strani, elaborirajmo kako je Tuđmanova matrica prema Srbima u Hrvatskoj zaživela i u odnosu na Hrvate Bosne.

Naime, te 1992 u aprilu je prilično rapidno izmenjen izborni zakon, tako da se već za avgust iste godine omogući održavanje izbora po mešovitom, većinsko – proporcionalnom izbornom sistemu. Tako 1992. godine Srbi dobijaju 13 zastupnika, poslanika od ukupno 60 biranih. Socijaldemokratska partija hrvatske Ivice Račana tada sa svoje liste bira čak 8, Hrvatska narodna stranka Savke Dabčević – Kučar 2, te Srpska narodna stranka Milana Đukića 3 zastupnika.

Srbi tada, redovnim putem (Milan Đukić) osvajaju nešto više od 28 hiljada glasova, iako glasanje nije obzirom na okolnosti organizovano na prostoru 1/3 Hrvatske; reklo bi se za današnje uslove – priličan političi kapital. Ako mu pridodamo glasove pokaznih Srba SDP-a i HNS-a jasno je da je nedeljni izbor Komšića identična matrica. Zaboravljaju Hrvati Bosne kako je putovnica koju im je Tuđman “dao” otvorila mogućnost da biraju u Hrvatskoj, ali ne i kod kuće. Tragična sudba, zar ne? Utoliko je i bilo otužno gledati bezuspešne pokušaje lobiranja današnje predsednice Hrvatske u Rusiji i Turskoj za izmenu izbornog zakona koji upravo omogućuje ovakav način biranja.

Te 1992. godine nije se naricalo, kukalo, niti govorilo o patološkoj mržnji, ili ne daj Bože institucionalnom negiranju prava izbora manjinske zajednice na način kako se to čini danas, glasno i sinhronizovano. 

Kako su pokazni Srbi SDP-a netom nakon izbora 1992. ipak Račanove partije nedostojni postali (Juzbašić, Jovičić, Tomić) krenulo se u osnivanje ASH – Akcije socijaldemokrata Hrvatske dobro poznatog “proljećnog romantičara” Mike Tripala. Srpski faktor dakle, i zvanično postaje koristan alat. To se pak do danas nije bitno menjalo.

Epilog te partije svima je poznat, baš kao i srpske zajednice u Hrvatskoj danas.

Iako iskreno žalim zbog onoga što se dogodilo Hrvatima u Federaciji Bosne i Hercegovine, morao sam podsetiti upravo na događaje i odnose iz 1992. tek da stave prst na čelo i zapitaju se žele li proći kao i Srbi u Hrvatskoj, ili su baš poput nas već – prošli.

 

Zoran KOJIĆ

 

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.
Share.

Comments are closed.

My title page contents